U tekstu vodećeg američkog poslovnog magazina „Forbs” pod naslovom „Još jedan ruski `prijatelj` spreman za NATO, ali cijena korporativnih skandala može biti visoka” navedeno je da crnogorski premijer Milo Đukanović ima dugu listu kriminalnih poslova i korupcije, koji se vezuju za njegovo ime, što može da napravi pristup Crne Gore NATO paktu teškim, ako ne čak i sramotnim za tu organizaciju.
Najveći i najskoriji slučaj biznis bitke, kako piše „Forbs”, je onaj u koji je uključen milioner Oleg Deripaska, većinski vlasnik CEAK-a, koji je 2005. preuzeo upravljenja zastarjelim Kombinatom aluminijuma. KAP je potom država eksproprisala 2013. godine, a sa bivšim finansijskim direktorom Dimitrijem Potrubačem sa lisicama na rukama se, kako navode, paradiralo ,,kao sa životinjom na nacionaloj televiziji”, uz optužbe da je krao električnu energiju.
Potrubač je kazao da Crna Gora nije spremna za ,,veliki put”, te da ne postoji normalan način već da sistem funkcioniše kao da je srednji vijek.
Na zahtjev „Forbsa” za komentar, kako je navedeno, nije odgovoreno iz crnogorske ambasade u Vašingtonu.
U tekstu se navodi da su korupcija i vladavina prava dvije najveće sporne tačke, sudeći po izvještaju EK, dok u svemu ostalom Crna Gora djeluje kao ,,umjereno” spremna da bude dio tima za širenje Evrope na Balkanu. Navodi se da se u dijelu koji se odnosi na korupciju, ,,rekord stazi” Crne Gore, posebno na visokom nivou, pokrenutim istragama, procesuiranjem i pravosnažnim presudama Evropljanima zaduženim za praćenje tog procesa ,,samo daje nešto da žvaću”, dok u borbi protiv organizovanog kriminala zemlja ima najmanji stepen pripremljenosti.
„Forbs” piše da ruski biznismeni nijesu jedini izloženi lošem tretmanu u Crnoj Gori. Holandsku kompaniju MNSS, koja je upravljala Željezarom od 2008. do 2011. godine, nakon što je uložila 100 miliona eura u modernizaciju fabrike, Vlada Crne Gore je uklonila iz menadžmenta, a fabrika je kasnije prodata turskoj kompaniji. MNSS je 2012. godine pokrenuo arbitražni spor sa Crnom Gorom pred Međunarodnim centrom za rješavanje investicionih sporova, a odluka bi mogla da bude donijeta narednog mjeseca. Takođe, u tekstu se pominje i italijanska kompanija A2A, koja je 2009. kupila od Vlade paket akcija u Elektroprivredi za preko 500 miliona, a kojoj je upravljanje kompanijom u narednih pet godina produženo 15. oktobra.
„Forbs” navodi da poslovanje u Crnoj Gori nije jednostavno zbog nepotizma, nedostatka transparentnosti i korupcije. Navode i da je bivše socijalističko uporište postalo prepuno kriminala, što je i prepreka za Đuknovićeve nade o ulasku u NATO i EU.
U decembru je Đukanović najavio da će država izvući Prvu banku, u većinskom vlasništvu njegovog brata Aca Đukanovića, jednu od najvećih finansijskih institucija.
„Forbs” navodi stavove nekih NVO, opozicije i novinara da se interesi crnogorskih vlasti podudaraju sa finansijskim interesima Đukanovićeve familije, kao i da je država privatna korporacija premijera i njegovih prijatelja
„Forbs” navodi i da su za nedavne proteste u Crnoj Gori optuženi Rusi, da su ljudi na protestima 25. oktobra i 15. novembra držali parole na kojima je pisalo: „Milo je lopov”, kao i da je, po Đukanoviću, opoziciju nekako podržao Kremlj.
„Forbs” podsjeća i da je 2011. Đukanović bio dio dobro poznate šeme podmićivanja u aferi Telekom i da je ispitivan u Italiji zbog sumnji da je bio umiješan u šverc duvana u periodu od 1996. do 2002. godine, a optužbe su odbačene 2009. zbog diplomatskog imuniteta. „Forbs” navodi i da su odštetni zahtjevi od Crne Gore preko milijardu eura, što je skoro 30 odsto BDP-a.
Kako se navodi u tekstu, Đukanovićeve veze sa sumnjivim tipovima mogle bi da ga pretvore u poslednjeg Sanadera, koji je bio u zatvoru zbog korupcije.J.V.
Ostaje da se vidi hoće li premijer EU integracije dočekati na slobodi
– Rusija će imati pomiješana osjećanja zbog toga što se još jedna istočnoevropska zemlja priključuje NATO-u – kazao je Nikolas Gvozdev, poznati analitičar rusko-američkih odnosa sa US Naval Var Koledža.
S jedne strane, po riječima Gvozdeva, Moskva se protivi svakom daljem širenju Alijanse, dok sa druge strane, Crna Gora u NATO-u ne predstavlja nikakvu prijetnju za ruske interese ili preduzeća. On je kazao da Rusija učestvuje sa preko 30 odsto u crnogorskim direktnim stranim investicijama.
– Postoji nada da će koncentracija na Balkanu takođe smanjiti entuzijazam za proširenje NATO-a prema Istoku, a naročito da obuhvati Ukrajinu i Gruziju. Rusija može da se nada da će iskoristiti svoje odnose sa Crnom Gorom kako bi uticali na NATO, sve dok savez nastavlja da radi na osnovu konsenzusa. Mađarska i Slovačka su pokazale kako država može da bude u NATO-u i blizak partner Rusa u trgovinskim stvarima i da se zalaže za ruske interese u Savjetu Evrope – rekao je on.
U tekstu je navedeno i da ulazak Crne Gore u EU neće biti na štetu Rusa, ali i da ostaje da se vidi da li će Đukanović na slobodi dočekati integracije.